Elektrolitski kondenzatori se u osnovi proizvode od vodljivih soli u elektrolitskoj otopini. Aluminijske elektrode koje se koriste imaju tanku oksidacijsku membranu. Najčešća vrsta su polarizirani kondenzator mada postoje i bipolarni elektrolitski kondenzatori čije su obje ploče su presvučene oksidom i upotrebljavaju se na primjer u skretnicama za zvučničke kutije.
Primjena: Filtar za glađenje napona, sklop za odmjeravanje vremena, spajanje niskofrekventnih signala, itd. Jeftin, pristupačan, dobar za akumuliranje energije. Nije previše precizan, beznačajnih električnih svojstava, ima karakteristiku curenja ili propuštanja struje, smanjivanje vrijednosti kapaciteta s vremenom, nije pogodan za uporabu u visokonaponskim sklopovima, dostupan ili u vrlo malim ili vrlo velikim vrijednostima u µF.
Može eksplodirati ako se nazivni radni napon prekorači ili je polaritet obrnut, stoga budite pažljivi. Kada koristite ovu vrstu kondenzatora u nekom od svojih projekata, iskustveno pravilo je izabrati onaj koji je dvaput veći od izvora napona.
Na primjer, ako je napon vašeg izvora napajanja 12 volti izabrat ćete kondenzator nazivnog napona od 24 volta. Ovaj tip kondenzatora je prešao dug put i karakteristike su mu se neprestano usavršavale. On je i uvijek će biti sve vremenski favorit; sve dok se ne pojavi neki bolji i zamijeni ga. Ali, ne vjerujem da će se to dogoditi uskoro; polarizirani kondenzatori se puno koriste u gotovo svim vrstama uređaja i potrošačke elektronike.
